уторак, 3. октобар 2017.

Dragan Gaga Nikolić - E moj matori - tekst Dušan Stojanović

                


E moj matori!
Satovi su stali jutros.
Vreme se po tankoj kazaljci prelilo.
Prošlost mi nju nabila pod nos.
Slabo se šta promenilo. 

A mislio sam vetar je odneo iz glave
i dovoljno je to ime da ne spominjem.
Onda sam video pramen kose plave...
sav put tad posuo se injem. 

Znaš, vino što pijemo, staro je.
(Ko njene oci onog dana)
Ovi trenuci postoje da sećanje broje,
a mnogo takvih stoji za nama.
Zaboravljeni negde gde se rađa Sunce,
igramo večite begunce.
Hteo bih zauvek da ostanem u snu,
jer u stvarnosti samo sam na dnu.
Dunav me nosio do napuštenog šlepa,
četrdeset i neku godinu daleko.
Na srcu su se rašila dva sitna štepa,
a to se desi kad kreneš preko.
Šetamo po Čuburi. Snovima lutamo.

U grudima mi parobrod, njeni prsti u šaci,
u džepu pozajmljene košulje,
pozajmljenih sto kinti
i samo jedna želja:
da večno traju koraci.

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.