Biti sam sa sobom

  

Sve je počelo od razgovora u frizeraju.
​Frizirala me je efikasna i tužna 28-godišnja žena. Tek što smo se upoznale, lako smo prešle na lične i važne teme.

O čemu ljudi pričaju  tokom friziranja? Ja - o ljubavi i gubitku.

Prije naše seanse moja frizerka je izašla iz odnosa koji je trajao četiri godine. Zašto? Umorila se od toga što je partner nije cijenio.

​Rekla je: "Hitno moram da nađem nekog boljeg."
Uzela sam je za ruku ( ni sama to nijesam očekivala od sebe) i rekla veoma samouvjereno: "Obećaj da ćeš provesti sama sa sobom barem pola godine! Obećaj da nećeš ući u novu vezu, bez dugotrajnijeg prekida. "
Ona me je pogledala sa nevjericom i rekla:
"Ali biće mi dosadno. Pola godine da sama gledam TV, kao usedjelica? Šta može biti gore od toga. "
Znam mnogo gore situacije. Recimo, kada nađeš partnera isključivo zbog toga da ne budeš sama sa sobom. I iz nekog razloga on te(što iznenađuje!) ne cijeni. A ti ostaješ s njim, jer ti je užasno da budeš sama.
Ispričala sam joj svoju teoriju: samoća čini da čovjek u praksi bude sam sa sobom. Uči ga da prevaziđe iskonski straha od samoće! Ona nas ne ubija, već je čak u nečemu lijepa i korisna.
Nedavno sam razgovarala sa ženom od skoro 50 godina, ona mi je priznala da ne želi da raskine sa mužem. On je tuče, ali ona ne želi da se razvede, jer "kako onda da ide u restoran ili u goste? sama? ".
​

​Dragi moji, u nekom trenutku moramo da naučimo da idemo u restoran ili u goste sami. U suprotnom ćemo se naći u odnosima sa slučajnim ljudima. U suprotnom, donosićemo odluke isključivo zbog straha od samoće. Nama je potrebno da umijemo da trpimo sebe i da ne bježimo u veze. Tokom vremena, možemo čak i zavoljeti sebe. Možda ćemo i poštovati sebe, kada bolje upoznamo sebe.

Dugo sam se trudila da ne budem sama sa sobom. Izlazila sam iz jedne veze i ulazila u drugu - bilo mi je nepodnošljivo da budem u tišini. Nijesam birala sa kim ću biti, već metodično popunjavala prazan prostor u svom životu.
Sjećate li se knjige " Jedi, Moli se, Voli ( Eat, Pray, Love)"? Dok sam je pisala, imala sam malo vremena da bude sama sa sobom. Na tom putovanju, čula sam sebe.
Prešla sam granicu, na kojoj je ležalo obećanje: "Ja ću se brinuti o sebi, kao što se nije brinuo o meni nijedan partner. Ja ću slušati i čuvati sebe. Ja ću sebi pokazati nevjerovatno lijepa mjesta u svijetu. Ja ću hvaliti i tješiti sebe. Ja ću hraniti sebe lijepom hranom i kupiti sebi prelijepe knjige. Ja ću pitati sebe svaki dan: Šta mogu da uradim danas za tebe, draga? ".
Moji odnosi sa sobom ispostavili su se nevjerovatni, iako sam se u početku bojala da ih uspostavim.
Nekoliko godina kasnije upoznala sam partnera koji se odnosio prema meni tako brižno i pažljivo, sa istim takvim ushićenjem i ljubavlju, kao ja sama. Tokom te dvije godine sam se navikla na takav odnos prema sebi. Da nijesam tada posvetila dvije godine samoći, ja bih do sada skakala iz jedne neugodne veze u drugu.
Treba dati sebi vremena da bi shvatio šta je dobro za tebe. A kada  shvatiš, tada nikada više nećeš pristati na manje.  

Dogovorila sam se sa frizerkom da boravi u samoći pola godine. Najmanje pola godine. Obećanje smo sklopili rukovanjem. Sigurna sam da se neće razočarati. Naučiće da preživi momentalni strah da bi izašla na zreo odnos sa sobom? Pola godine celibata je vrijedno toga.

Naravno, među nama postoje i oni koji su navikli da budu sami sa sobom - i rade to već godinama. Oni, suprotno, imaju strah od bliskosti, strah da rizikuju sopstvenu slobodu. Njima ne treba moj savjet. Ali, ako ne možete da podnesete život u samoći, kao ja nekada (ili kao moja frizerka), tada razmislite o mojim riječima.

Nemojte se bojati sebe. Nemojte se plašiti da budete sami sa sobom.

Preživjećete prvo vrijeme, a zatim ćete sami uvidjeti koliko je to korisno umjeće.


© Liz Gilbert

Prevod teksta:  econet.ru

Prevela Beba Muratović - bebamur. com