субота, 20. јун 2015.

ZNAK KRSTA

Sv. Nikolaj Žički
ZNAK KRSTA 

Simbol hrišćanske vere je vazda bio i biće Krst, jer je on znak našeg spasenja u Gospodu Isusu Hristu, koji je na zemlju došao da za nas strada i bio raspet na Krstu. Kada želimo da nešto posvetimo Isusu Hristu, koristimo Krsni znak. Zato Krst nalazimo na crkvama, na Svetome Jevanđelju, na barjacima, na grobovima preminulih. Kada spojimo tri prsta desne ruke, to je kao da ispovedamo: Verujem u Boga, jednoga u Trojici; u Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetoga Duha; ne u jedno lice, već u tri, ne u trojicu Bogova, nego u Jednoga. Savijanjem ostala dva prsta desne ruke prema dlanu ispovedamo: Verujem da je Spasitelj naš, Isus Hristos, koji je u isto ereme Bog istiniti i Čovek istiniti, dakle Bogačovek, došao na zemlju radi našeg spasenja.

Kada prilikom osenjivanja znakom Krsta izgovaramo reči: Uime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amin, mi na jasan način ikazujemo da pripadamo samo Gospodu Bogu i da služimo Njemu jedinome. Bog je uvek blizu nas, jer je On sveprisutan. On nas uvek vidi, jer On vidi sve. Za vreme molitve, međutim, mi smo naročito bliski Bogu: stojimo pred Njim, obraćamo Mu se, a On nas sluša. Zbog toga se u molitvi češće osenjujemo znakom Krsta, naročito pre i posle svake molitve.

Krstimo se i kada ulazimo u hram, kada se priližavamo svetinji, pri celivanju ikone, kao i mnogo puta za vreme crkvenih obreda.

Krstimo se ujutru, da bismo dobili Božji blagoslov za taj dan, uveče, da bismo od Njega izmolili zaštitu za noć, u svim važnim trenucima u životu: kada smo u opasnosti, u žalosti, u radosti, pre nego započnemo bilo kakav posao, da bi na dobro ispalo, pre jela, da bi bilo od Boga blagosloveno i da bismo Mu zahvalili. Kada se krstimo znakom Krsta, ne smemo to nikada činiti užurbano i nehajno. Onima koji se prekrste na brzinu, ne razmišljajući, koji mehanički samo mahnu rukom po prsima Sveti Jovan Zlatousti poručuje: Demoni likuju kad vide to bezumno mahanje. S druge strane, znak Krsta učinjen pravilno, sa verom i strahopoštovanjem, odagnava demone, stišava grešne strasti, privlači Božju blagodat i daje nam snagu da činimo dobra dela. Ne smemo senikada stideti krsnog znaka, da se ne bi Hristos postideo nas. Iskustvo Hrišćana svih vremena, a naročito onih u prvim vekovima, govori nam da u rukama imamo snažno oružje u obliku Krsnog znaka.

Žalosno je, stoga, što taj znak ne koristimo baš mnogo u ovim našim vremenima. Nikada do sad nisu deca Božja bila suočena sa toliko brojnim i nezajažljivim neprijateljima. Oni prete sa svih strana, ne samo mačem i ognjem, već lažnim filosofijama, gordošću intelekta, verskom nezainteresovanošću, materijalizmom, komotitetom. Teže je nama danas boriti se čitavog života protiv ovakvih neprijatelja, nego što je bilo starim Hrišćanima zadobiti slavu velikomučenika za nekoliko trenutaka borbe u amfiteatru. Ako je prvim Hrišćanima, učenim od strane apostola i njihovih neposrednih naslednika, često osenjivanje znakom Krsta bilo neophodno, zar nije i nama, još u većoj meri? Osenjujmo se što češće znakom Krsta, kao što su to činili naši očevi u veri. 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.