уторак, 22. октобар 2013.

Doktor iz Lase - Lobsang Rampa

Najpre zapamtite sledece: prvi zakon psihologije kaze da u svakoj bici izmedju volje i imaginacije - imaginacija uvek pobedjuje. Dakle, uvek zamislite da nesto mozete da uradite, ako to dovoljno snazno zamislite - moci cete. Moci cete da uradite bilo sta. Sve. Evo jednog primere:
Sta god zaista zamislite da mozete uciniti - mozete, ma koliko to tesko ili nemoguce izgledalo. Ako vam masta kaze da je nesto nemoguce, onda je to za vas nemoguce, ma koliko se volja upinjala da vas na to navede.
Razmisljajte o ovome na sledeci nacin: postoje dve kuce koje su visoke po deset metara, tri metra udaljene jedna od druge. Izmedju njih je postavljena greda na nivou krova. Daska siroka, recimo, pola metra. Ako biste namerili da se njome prosetate masta bi vam slikovito predstavila sve opasnosti - vetar koji vas zanosi, ili cvor na dasci na koji se saplicete. Moze vas, kaze vasa imaginacija, uhvatiti vrtoglavica, ili bilo sta ustvari, ona vam porucuje da vi to ne mozete, da biste pali i ubili se. Bez obzira na to koliko se trudili, za vas ce to ostati nemoguce ako samo jednom zamislite da to ne mozete. Ta prosta setnja preko siroke daske bila bi za vas prosto nemoguca. Nikakva kolicina volje nece vam pomoci da je bez opasnosti predjete. A da je ta daska prostrta po zemlji, prosetali biste se po njoj bez oklevanja. Dakle sta pobedjuje u ovakvom slucaju? Volja? Ili imaginacija? Ako, pak zamislite da mozete da sprovedete u delo tu visinsku setnju, onda cete to sa lakocom moci, bez obzira na najjaci vetar ili najzesce vibracije. Pa ljudi prelaze preko zategnutih konopaca, mozda cak na biciklu, ali u tome im ne pomaze nikakva snaga volje. Samo masta, vera, imaginacija.
Steta sto ovu pojavu moramo nazivati imaginacijom, jer - narocito na zapadu - taj pojam ima konotaciju neceg fantasticnog, iluzornog, neverovatnog, a imaginacija je najjaca snaga na zemlji. Imaginacija nas tera da verujemo da smo zaljubljeni, i tako ljubav postaje druga najjaca snaga. Kako god nazivali ovu fantasticnu pojavu moramo uvek imati na umu sledece: u svakoj bici izmedju volje i imaginacije, imaginacija uvek pobedjuje. Mi sa istoka uopste se ne bakcemo sa snagom volje, jer ona je zamka koja coveka lancima vezuje za zemlju. Mi se oslanjamo na kontrolisanu imaginaciju, i uspevamo.
Ako morate da odete do zubara da vam izvadi zub, zamisljacete uzase koji vas tamo cekaju, grozote i agoniju, zamisljacete svaku fazu ekstrakcije. Mozda cak i ubod igle, trzaj dok se upumpava anestetik, a onad - do detalja - zubarevo prckanje po vasim ustima. Zamislicete kako se onesvescujete , ili vristite, ili kako na smrt iskrvarujete, ili vec nesto slicno. To su sve same gluposti, naravno, ali vama su vrlo stvarne, pa kada se naizad nadjete na stolici vi nepotrebno propatite strasne bolove. To je primer kako ne treba koristiti imaginaciju. To nije kontrolisana vec razuzdana imaginacija i to niko sebi ne bi smeo da dopusti.
Zenama su verovatno pricane sokantne price o bolovima i opasnostima koje sa sobom nosi porodjaj. Zato su one pred porodjaj neverovatno napete, ukocene, i zaista osete jake bolove. Ovo produbljuje uverenje da je porodjaj po prirodi jedna jako bolna stvar, pa se zena jos vise napinje i oseca jos jace bolove. Sve u svemu los provod. Na istoku nije tako. Ljudi zamisljaju/veruju da je lako poroditi se, lako i sasvim bezbolno. I tako bude. Zena na istoku rodi dete i vrati se kuci da nastavi da radi u kuhinji ili u polju posle samo par sati. Zena na istoku ume da kontrolise svoju imaginaciju.
.....
Da li shvatate osecaj bola? Hajde da razmotrimo svojevoljni ubod igle u prst. Prislonicete iglu uz kozu i sa zebnjom iscekivati bol u momentu kada igla probada kozu, sve to obogaceno plasticno zamisljenim prizorom krvarenja. Ali da vas u tom momentu jako zaboli stopalo, sasvim biste zaboravili na celu stvar. Celu svoju imaginaciju covek skoncentrise na taj prst i vrh igle. Zamisljamo bol koji ce uslediti i to iskljucuje sve ostalo. To nije slucaj sa istocnjacima koji su istrenirani.
Oni nece razamisljati ni o tom prstu ni o penetraciji, oni ce rasuti svoju imaginaciju, onu kontrolisanu! - po citavom telu, tako da se bol koji se oseti na prstu deli na sve tacke na telu i time postaje skoro neosetljiv. To je kontrolisana imaginacija. Video sam ljude probodene bajonetom koji se nisu onesvescivali, niti vristali, jer su, znajuci predhodno da ubod sledi, zamisljali nesto drugo - opet kontrolisana imaginacija - tako da se bol prelio po celo telu umesto da bude lokalizovan, tako covek prezivljava bol od uboda bajoneta.
....
Evo jos jednog dobro poznatog primera, jer kontrolisana imaginacija je najvaznija stvar koju ikada mozete razumeti. Ona znaci svu razliku izmedju uspeha i neuspeha, zdravlja i bolesti. Dakle: da li ste ikada vozili bicikl na apsolutno ravnom, sirokom putu, a zatim ispred sebe, na mozda metar, ugledali kamen? Mozda ste pomislili: "Uh, ne mogu da ga izbegnem!" I, naravno, niste. Vas prednji tocak se zaklatio i, ma koliko ste se trudili, sasvim sigurno ste naleteli pravo na njega kao magnetom privuceni. Nikakva snaga volje nije vam pomogla da zaobidjete taj kamen. Ali, da ste zamislili da mozete - sigurno biste ga zaobisli.
Zapamtite najvaznije pravilo, jer ono moze predstavljati upravo onaj zivotni pomak koji cekate. Ako pokusavate da se naterate da uradite stvar kojoj se vasa volja protivi, izazvacete nervni slom. Ovo "cepanje" je pravi uzrok mnogih mentalnih oboljenja. Danasnji uslovi zivljenja su zaista jako teski i covek se trudi da svoju imaginaciju (umesto da je kontrolise) podredi volji. Dolazi do unutrasnjeg konflikta, konflikta uma, i ne izostaje ni nervi slom. Mozete postati samo neuroticni, ili cak zaista poludeti. Ludnice su pune ljudi koji su se voljom terali da urade nesto protiv "volje" imaginacije. A kontrolisati imaginaciju je tako lako! Ucinite da ona radi za vas. Upravo kontrolisana imaginacija omogucuje coveku da se ispne na najvise vrhove planina, ili da, vozeci avion vrlo brzo, obori rekord, ili ucini bilo koji, svaki onaj podvig o kome citamo. Kontrolisana imaginacija. Zamislite da mozete uciniti ovo ili ono i moci cete. Upregnite imaginaciju koja vam govori da nesto mozete i volju da to uradite. Uspeh zagarantovan.
Prema tome, ako zelite svoj zivot da ucinite lakim i prijatnim na nacin na koji to radi covek sa istoka, zaboravite na snagu volje, ona je - ponavljam - samo zamka i zabluda. Drzite se samo kontrolisane imaginacije. Sto zamislite da mozete - mozete. Imaginacija, vera, zar one nisu jedno?


Inter CAFFE početna strana

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.