AFRIČKA LJUBICA

Izvor http://www.zdenkaandrijic.biz/andjeli.htm
AFRIČKA LJUBICA - Kako ću te opet dozvati kad poželim razgovarati s tobom? upitala je djevojčica Zadkiela, ogromnog ljubičastog arkanđela, onog koji joj je pričao o oprostu, slobodi, radosti, da – upravo tim redom rastemo svojim životom. – Stavi cvijet afričke ljubice u prozor i ja ću ga vidjeti bilo gdje da se nalazim, afrička je ljubica vidljiva iz svakog kutka svemira, odgovorio je arkanđeo. Tako je započela ljubavna priča afričke ljubice i male Zemljanke koja i dalje traje. Afrička ljubica pripada rodu Saintpaulia i odlikuje se mesnatim lišćem i sitnim svjetlo ili tamno plavim ili ljubičastim cvjetovima. Ovi zadnji su Zadkielovi, shvatila je djevojčica i tu ljubičastu ljubicu, odraslu ovdje a ne u Africi, stavila u prozor. I dok ona raste, ljubica, ali i djevojčica, razgovori se nastavljaju i Zadkiel se samo smješi, smješi, smješi. Poput svih ostalih anđela, naravno. Anđeoski smijeh nije nikada ništa drugo osim radosti. Nema tu one ljudske dimenzije smijeha koji često u sebi sadrži i porugu i pokušaj izbjegavanja odgovora i laganje i izvještačenost i koješta još. Anđeoski smijeh je jezik ljubavi. Zadkielov je ljubičast. Ovaj moćni arkanđeo čisti svojim ljubičastim plamenom ne samo puteljke već i široke svemirske ceste svima koji žele putovati jedinim putem kojim život i može putovati: od Boga k Bogu. Ljubičasta je boja boja praktične spiritualnosti. – Želiš učiti? – Evo, ovako ćeš, kaže anđeo i preplavi te nadahnuće, snovi ti projure tijelom, suknu van kroz prste kojima dodiruješ one koje voliš i svi se začude, i ti zajedno s njima, što plamen kojeg si osjetila u rukama nije spržio nikog, svi su odjednom tako živi, tako čisti, tako cijeli. Točnije: iscjeljeni. Ljubičasto je boja krunske čakre, one koja okreće energetski kotač višeg uma, unutarnjeg Boga. Ta boja utječe na nervni sustav tijela, pročišćavajuća je i na fizičkim i na duhovnim razinama. Posebno povoljno djeluje na razne oblike bolesti čije ime nitko ne voli izgovarati. Pa ga zato ni ja neću spomenuti, neću mu dati snagu izgovorene riječi. Jer, kad smo već kod riječi, one su alat svake molitve. A upravo anđeli podučavaju kako molitvu treba izgovoriti naglas. Jer, izgovorena putuje brže. K Onom kome se je i uputila snagom ljudskih glasnica. Priča kaže kako je Leonardo da Vinci podučavao da je moguće deset puta pojačati moć meditacije ukoliko meditiramo u nekom tihom crkvenom kutu dok na nas pada dnevna svjetlost propuštena kroz ljubičasti prozor crkve. Ljubičasta je boja boja iscjeljivanja. Potpomaže koštani rast, olakšava probleme s bubrezima, reumatizmom, epilepsijom, išijasom, smanjuje nervozu, djeluje na neuralgije i jedina joj je mana što potiskuje emocije, naročito ljutnju. A potiskivati nešto, zatrpavati pod onaj unutarnji tepih, nikad nije zdravo. Jednom sam u središnjoj knjižnici gradića na sjeveru Hrvatske naišla na prozor prepun afričkih ljubica. A upozorili su me ranije kako je ravnatelj dobar čovjek, ali nije duhovan, on neće razumjeti to što vi pričate. Međutim, odobrio je predavanje, dođite, rekla je knjižničarka. Jedino što sam uspjela, glupo i neumjesno, upitati ravnatelja, čiji je uredski prozor nudio takvo obilje afričkih ljubica, bilo je: - Odakle vama toliko afričkih ljubica? Čovjek se nije zbunio, samo je odgovorio: - Pa, u ovoj sobi ništa drugo od cvijeća ne uspijeva, osim – afričkih ljubica! Nije duhovan? O, itekako su anđeli dotakli ovog čovjeka, uopće nije važno što to oni uokolo njega slabo ili nikako primjećuju. Njegova dnevna svjetlost dolazi kroz ljubičastu boju afričkih ljubica. One su njegov crkveni prozor. Tako su afričke ljubice uvijek na putu kojim idem. Svejedno je o kojem se putu radi: onom unutarnjem ili vanjskom. Zadkiel svako malo navrati k nekoj od tih ljubica blagoslovivši sve koji se nađu u blizini svojim ljubičastim blagoslovom. Ponekad mi se učini da me je prelio kantom ljubičaste boje, pa onda opet budem djevojčica koja želi biti sigurna kako ga je moguće dozvati. Sve djevojčice ovog svijeta trebaju ljubičasti blagoslov. I svi dječaci, naravno. A možda se jednom netko od te blagoslovljene djece dosjeti kako bi afričku ljubicu trebalo preimenovati u – Zadkielovu ljubicu. Čuda se događaju onima koji u njih vjeruju. Ja vjerujem da afričke ljubice znaju govoriti. Samo čekam da im dosadi šutjeti pa da ih čujem. Koliko li mi toga imaju reći! «Čuda su prirodna. Nije prirodno da se ne događaju», tvrdi jedna od najmudrijih knjiga koje sam ikada susrela na svom ljubičastom putu. I tako se čuda nastavljaju događati. Možda me jednom i samu učine mudrom? Barem onoliko koliko je mudar cvijet afričke ljubice koji je izabrao živjeti život ljubičaste boje.