петак, 13. септембар 2013.

Crkvena nova godina

OSVECENJE VREMENA

U mom detinjstvu su, u ove dane poznog leta, sva dvorista mirisala na pekmez od sljiva. Deca su trckarala oko velikih kazana u kojima se kuvao pekmez, sa kriskama hleba u rukama, i cekala prve kasike pekmeza, na probu. Bili su to dani medjudnevice, ime sam zapamtila, kao i da je to vreme izmedju Velike i Male Gospojine (od 28. avgusta do 21. septembra). Tih dana je voce najbolje, trave najlekovitije i sve sto sazreva treba tada brati i spremati za zimu. Bilo mi je jasno da je to vreme kad je najvise sunca, kad nastupa zavrsna faza zrenja, ali o svemu ostalom niko mi nista nije pricao. Tu neispricanu pricu iz detinjstva sam tek sada cula, a tok vremena pocela da sagledavam na drugaciji nacin.
Kad jesen sabira plodove, a godina se krece ka zimi, 14. septembra, pocinje Crkvena Nova godina. To je i dan sv. Simeona Stolpnika. Crkvena Nova godina se ne slavi onako kako smo mi navikli i na sta pomislimo cim se pomene slavlje.
Crkvenom Novom godinom pocinje novi siklus - osvecenje vremena - jer vreme, koje je nasa data stvarnost, biva osveceno praznicima, pominjanjem, spomenom i prozivljavanjem Gospodnjih i Bogorodicinih praznika i svetitelja, ali nikako ne samo nabrajanjem, mehanickim obelezavanjem datuma, obicajima i gozbama, vec zivotom liturgijski osmisljenim.
Rodjenjem, iz pescanog sata naseg zivota isticu zrnca obelezena sekundama, minutima, satima, danima, mesecima i godinama. Koliko ce to trajati ne znamo i na to ne mozemo da uticemo, ali ono sto mozemo i moramo da uradimo je da se postaramo da nas zivot ne prodje i nestane kao razvejani prah, vec da vreme i zivot, koji su nam dati, osvestamo ziveci ne samo fizicki nego i duhovno. Mi nismo samo telo, vec i besmrtna dusa, a jedno bez drugog ne biva.
Osvecenje zivota je nacin da se on, posle isteka nasih zemaljskih dana, ne zavrsi zauvek i nestane u mraku i jadu, vec da vecno traje u Nevecernjem Danu. Nevecernji Dan je onaj koji nema kraja, gde se noc ne spusta, koji traje u vecnost.
Prvi od praznika Crkvene Nove godine, koji se slavi 21. septembra, jeste Rozdestvo Presvete Bogorodice ili kako se u narodu zove: Mala Gospojina.
Roditelji Bogorodicini, pravedni Joakim i Ana, behu dobrano zasli u godine, a njihov brak ne bese blagosloven porodom. No, oni su se molili, ziveli po Zakonu i nisu gubili nadu. Jednom je Joakim, dozivevsi tesko ponizenje od strane svestenika zato sto su bezdetni (bezdetnost je u to vreme smatrana Bozjom kaznom i velikom sramotom), otisao u brdo i gorko plakao moleci se Gospodu. Tada mu se javio Andjeo i najavio rodjenje Bogom blagoslovenog deteta, i onda iscezao. Joakim je potrcao svojoj kuci, Ana mu je istrcala u susret i pali su jedno drugom u zagrljaj placuci od srece, zbog divne vesti i saznanja da je Bog uslisio njihove molitve.
Zacece Djeve Marije se slavi u crkvi 22. decembra, a rodjenje 21. septembra. Njeno rodjenje najavljuje zoru spasenja jer ce od Nje biti rodjen Sin Bozji. Sada je Gospod blizu, utroba koja ce Ga primiti je vec prisutna u svetu. Bozji plan se ostvaruje i donosi radost koja ce osvetliti celu vasionu.
Ovih blagih jesenjih dana, kada dvorista i kuce mirisu na pekmez i slatko, kada se sabiraju darovi Gospodnji u vidu plodova i letine, treba da se setimo dana kada je Najcistija i Najsvetija medju zenama, Djeva Marija, Bogorodica, dosla na svet.
A sve majke, koje tako pozrtvovno brinu za svoju decu i porodicu, pripremajuci zimnicu kako ne bi u toku zime oskudevali, morale bi najpre da se pobrinu za najvazniju hranu, duhovnu. "Hraneci samo telo, dusa se izgladnjuje i ubija", rekao je neko od mudrih Otaca. Neka se sete Presvete Bogorodice i Njene ljubavi prema Sinu, pa da se zahvale za sva davanja, a da za svoju decicu istu i mole zastitu od Sveblage, Svemilosne, Presvete Bogorodice, Zastupnice nase pred Prestolom Tvorca.

 Izvor http://www.manastir-lepavina.htnet.hr/

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.