понедељак, 21. јануар 2013.

~Živo, veselo, prpošno...

Alo ekipa, a di ste?
Znam, sve znam, mumali ste lipe bokune ovih dana pa sad pušete, stenjete, vrtite se od kauča do fotelje i natrag, pa dajete po ko zna koji put svečano obećanje sami sebi da to nikad više nećete napravit i da od sutra počinje, ovaj put stvarno odlučujuća dijeta. E da!

Znate šta ću vam reć!? Bez obzira na sve, meni je drago ovo blagdansko obilje. I znam, možemo mi to nazvat i prežderavanjem i prese... i ovako i onako, ali meni je drago kad mi je kuća na novu godinu puna.
Pa kvragu, eto, zašto barem taj dan u godini ne bi probali bokunić «malo bojega»!
Umisto mortadele fetu pršutića, umisto «goude» malo paškoga, umisto manistre na pjuvačku, pinkicu-dvi pašticade s njokima...
E!

E da bravo, zaboravija sam, i umisto vina iz škartoca popit malo onega peliškoga «Plavca» sa magarčićem na naslovnici, ha ha!

Ljudi moji, znam da vam već iden pomalo na živce, ali moram vam reć, doček mi je bija fe-no-me-n-al-an!!!
A šta smo se izguštali, nasmijali, naplesali!!!
Ma to je bila prava fešta, ja vam to ričima jednostavno ne mogu opisat. Doduše, moga bi objavit par slika, ali opet s druge strane, mutne su i netransparentne pa nema smisla da ih objavljujem je li tako?
U svakom slučaju ekipa je bila raspoložena, živahna, prpošna, najbolja moguća.
A oni šta su mogli doć, a nisu (nećemo sad u detalje) neka se grizu, e a šta ću im ja sad!



To je bilo to, Nova Godina je došla u dogovoreno vrime, kako je i obećala i na tome joj svaka čast.
Izljubili smo se, čestitali, primili i poslali puno poruka, more dobrih želja i neka tako i bude! Svima!!!





Eto, za nagradu, uza sve lipo, ovih dana smo dobili i prekrasno vrime pa smo tako danas iskoristili idealnu priliku za trošenje kalorija.
Idemo živo, veselo i prpošno malo u brdo za početak.
Najprije autićem do Gornje Podstrane, onom zigi-zagi cesticom gori do crikve, tu se lipo parkiramo i nastavljamo dalje auto-nogavicom. Na početku staza serpentinama vodi do crkvice svetog Jure u čijoj blizini je postavljen stup na kojemu se nalaze mjerni instrumenti koji bilježe mikroklimatske uvjete i koji će nakon nekoliko godina promatranja odgovoriti na pitanje isplati li se ili ne, upravo na ovim vrhovima postavljati vjetro-elektrane. Živi bili pa vidili, iako danas puše lagana burica, izuzetno je ugodno na ovom zimskom suncu, pa tako čak i bez vjetrenjača uživamo u pogledu na Brački kanal, srednjodalmatinske otoke, Split, Kaštelanski zaljev i tako dalje i tako bliže.



Ovog puta smo napravili đirić do vrha zvanog Križ (na kojemu se već pogađate - nalazi zvijezda petokraka, oupss, ovaj htio sam reći križ, je li tako), koji se izdignuo na, ako sam dobro zapamtio 533 metra nad morem. Tišina, mir, uživancija. I mnoštvo ptičica - malih,a bome i onih malo manje malih!







Eto, za sam početak i više nego dobro, a pravo otvaranje planinarske sezone očekuje nas već ove nedjelje kada idemo zajedno sa, nadam se više stotina planinara na Debelo brdo na Mosoru gdje ćemo popiti čašu šampanjca i tako nazdraviti svim planinarima i ljubiteljima prirode ma gdje god se nalazili.



Nadam se da vam nema bolje preporuke. Izađite vani, uživajte u hodanju, šetanju, penjanju, družite se sa svojim najbližima, prijateljima i onima koji će to tek postati. Neka vam je svima sretno i veselo!
I berićetno naravno, ma što god to značilo!






|| Plaćam piće za dobar komentar  | Isprintaj | #   
http://blog.dnevnik.hr/broduboci

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.