субота, 25. август 2012.

KAKO ŽIVETI SREĆNIJE

Mnogi nisu u stanju da sami reše problem

Razgovor sa Katarinom Đurić.stručnim  konsultantom za sva pitanja iz oblasti poslovnog, porodičnog, ljubavnog i intimnog života
Današnji mediji sve više i sve češće popularišu različite knjige i teme iz oblasti psihologije. Iako takvi tekstovi daju mogućnost svakom da u njima prepozna i sopstveni prloblem, a sugerišu im se i rešenja, ipak malom broju ljudi polazi za rukom da samostalno razreše svoje probleme sa kojima se suočavaju na poslu, u braku, u ljubavnom odnosu. Možete li nam reći zašto. Je li čoveku toliko teško da bude dovoljno objektivan, samokritičan ili je nešto drugo u pitanju ?
Čoveku je teško da sam objektivno sagleda dubinu i težinu vlastitog problema. Spreman je da zažmuri i ne vidi ono što mu se ne dopada a baš to može biti ključ uvida u problem. Poslovično smo objektivniji kada je reč o drugima, u tudjem oku vidimo i trun. Kada nas neka složena životna situacija dovede u dilemu šta da činimo, najpre potražimo savet prijatelja. Prijatelj, naravno, odlično poznaje i našu narav, vrline, mane, našu aktuelnu situaciju i ako je dovoljno trezven i mudar, može i da nam pomogne. Ali ako su prijatelji odsutni, ili još češće preplavljeni vlastitim problemima, ili nedorasli iskušenju u kojem smo se našli, ostaćemo i bez saveta i podrške, ponekad dragocene baš u trenutku kada nam je to najpotrebnije. Čitanje odredjenih tekstova u časopisima pomaže jedino da nekom osvesti i osvetli problem. Tehnike savladavanja psiholoških barijera, korak po korak, može se postići samo uz podršku stručnjaka koji će umeti da prati nečije psihološkio otvaranje, napredovanje i neminovne otpore i znaće kako da osobu uputi da sagleda i razreši svoj problem ili nauči da živi s njim ako ga nije moguće rešiti.
Spominjete prijatelje. Da li oni mogu biti zaista pomoć u sagledavanju naših problema kada pravo prijateljstvo bazira na iskrenoj ljubavi. Nisu li oni  subjektivni i mogu li da zamene psihanalitičara i terapeuta ? Koliko prijatelji mogu da budu realni ?
Postoji razlika izmedju muško-ženske ljubavi i one prijateljske. Obe su iskrene i mogu biti velike, ali odnos muškarca i žene uključuje zaljubljenost koja isključuje objektivnost, tu su i lični interesi, da se sačuva veza, ponekad i po cenu nojevskog zabijanja glave u pesak, što nije slučaj medju prijateljima. Pravi prijatelj će uvek obratiti pažnju na vaše greške i slaba mesta i na to vam skrenuti pažnju, za razliku od nazovi prijatelja koji vas hvale i kad niste u pravu, jer ne žele nijednu neprijatnost, pa ni da se izlože konfrontaciji sa prijateljom koga s pravom upozoravaju na nešto ili kritikuju. A što se tiče kvalifikacija za rešavanje problema – sve zavisi koliko su ljudi zreli, vešti i iskusni. Neki su i te kako dorasli tom zadatku, neki nisu. Zato postoje stručnjaci kojima se možemo obratiti. Ljudi su, kada su suočeni sa problemima, skloniji da uvaže mišljenje stručnjaka nego prijatelja.
Mnogi psiholozi savetuju da se pokloni više vremena porodičnom životu a porodice su uglavnom opterećene materijlanim problemima. Kako u tom slučaju pomažete svojim savetima, kada nedostaje konkretno novac ili je to u stvari mnogima samo neka vrsta izgovora zbog čega odnos unutar porodice nije harmoničan?
Novac je i te kako važan – do izvesne mere. Ali, da je samo novac dovoljan za sreću, svi bogataši bi bili srećni a sva sirotinja sveta obavezno nesrećna a znamo da nije tako. I bogati plaču, kako smo imali prilike da vidimo, ubijaju se i luduju, a siromašni umeju da se smeju i raduju onome što imaju i umeju. Savetima pomažem ljudima da prepoznaju u čemu su najveštiji i kako to što znaju najbolje da plasiraju, jer račune valja plaćati. Razmirice zbog nedostatka novca imaju oni koji nemaju drugih čvršćih spona u svojim odnosima. U zdravim porodicama može da nestane novca, ali ne i podrške, razumevanja, ljubavi.
Može li osoba koja je nerealizovana u ljubavi biti zadovoljna životom? Da li je na osnovu Vašeg iskustva i prakse sve veći broj usamljenih koji se plaše da uđu u novu vezu da se ne bi razočarali pa biraju samoću, ili je svakome ipak potrebna ljubav da bi se dobro osećao i smatrao svoj život ispunjenim?
Svi imamo potrebu da budemo prihvaćeni, voljeni, ali i da volimo. Ako nema ljubavi, čovek je duboko frustriran i nezadovoljan, sklon da pati, podložniji je psihosomatskim oboljenjima, ne oseća se dobro ni ispunjeno. Ljubav daje osećanje poleta, entuzijazma, motiva za borbu i uspeh. Ali, ko kaže da ljubav možemo i moramo tražiti samo u ljubavnom odnosu? Imamo prava da volimo sve oko sebe, počev od sebe. Da volimo ne samo svoje prijatelje i roditelje, već ljude uopšte, da volimo prirodu, svoje hobije i pasije, da pomažemo drugima, opet iz ljubavi. Najgore je juriti ljubav, jer je tako nećemo uloviti. Neka nam srce bude puno topline i otvoreno a ljubav će pre ili kasnije sama ušetati.
Kako pomoći onima koji stalno ponavljaju iste greške i idu iz jedne u drugu vezu birajući pogrešnog partnera tj. partnerku po istom obrascu ? Da li je tada greška do njih ili to njihova podsvest bira partnera sa kojim namiruju nedovršene psihološke račune iz prošlosti?
Ako ljudi stalno ponavljaju iste greske, birajući slične partnere sa kojima su vrlo brzo u nesrećnoj vezi, naš posao je najpre da im pomognemo da uvide kakvog partnera biraju, sa kojim osobinama, da shvate da svi oni, kolikogod različito izgledali, imaju po svojim psihološkim osobinama isti zajednicki imenitelj koji daje i isti rezultat – negativan, po njih autodestruktivan koji ne obećava dobar razvoj veze. Drugi korak je da im se pomogne da uvide nacin na koji biraju partnera, a treći da se otkrije uzrok zašto biraju neodgovarajuceg partnera. Svaki čovek je priča za sebe i svako od njih ima svoju psihološku mapu, usvojenu iz svog bliskog okruženja, koju nesvesno ponavlja da bi ono što mu se činilo pogrešnim u prošlosti nadrastao i ispravno uradio ili popravio u sadašnjosti. Izlišno je reći da to nije moguće. Ali moguže je naučiti nekog da prepozna prve znake ponovnog lošeg izbora i pomoći mu da se zaustavi na vreme. Onda ga osposobiti da pravi zrelije i zdravije izbore koji će ga činiti ispunjenim a ne nesrećnim. Merilo uspeha jedne veze je jednostavno – da li smo u njoj zadovoljni ili očajni, nesrećni, neostvareni...
Paradoksalno je koliko njih uvek pita astorloga „Kada će se već pojaviti onaj pravi ?” a da iz prethodne veze nisu sasvim ni izašli, bar se nisu emotivno oporavili. Čemu ta žurba da se odmah uđe u drugu vezu? Važi li pravilo i u ljubavi da se „klin klinom izbija“?
Tuga zbog rastanka ponekad traje predugo
Intenzivan bol zbog raskida emotivne veze i veliki strah da više neće naći neko koga ćemo moći da volimo kao prethodnog partnera, isuviše su jaki motivi koji prosto guraju osobu koja je upravo preživela emotivni brodolom da spas potraži u uspešnijoj vezi. Žurba je razumljiva, niko ne uživa ni u samoći ni u patnji, ali i kontraproduktivna. Ako ne otpatimo za onim koga smo voleli, a individualno je koliko će kome biti potrebno vremena za to, nećemo napraviti psihološki prostor za nekog sledećeg sa kojim možemo izgraditi uspešniji odnos. Moramo biti mirni, bez besa i razočarenja, da bismo mogli ponovo čistog srca s poverenjem da nekom pridjemo. I tu je dragocena pomoć terapeuta ili stručnog savetnika koji će zajedno sa onim ko je izašao iz jedne veze raditi na tome da taj teški period prevazidje što bezbolnije kao i da prepozna trenutak kada je ponovo spreman za nešto novo.
Da li je previše liberalno društvo sa previše erotskog sadržaja često plasiranog na vulgaran i prizeman način razlog što mladi nemaju realnu percepciju ljubavi ili se upuštaju u instant veze bez budućnosti?
Moderno društvo nudi instant rešenja za sve – fast fud se jede s nogu, u trku, juri se na posao, čitaju se dajdzestirana izdanja knjiga, ako se išta i čita, porno časopisi i filmovi sugerišu da ne treba gubiti dragoceno vreme u upoznavanju i zbližavanju. U porno filmovima i časopisima “za odrasle” sve je ogoljeno do vulgarnosti, šema približavanja partnera je pojednostavljena do monotonije, sve je svedeno na zadovoljavanje nagona. Imamo i nagon da zadovoljimo svoju glad, ali nismo zaljubljeni ni u šniclu ni u salatu! Naravno da takva simplifikacija nečeg što je deo ljudske prirode, a to su ljubav i seks, ne doprinosi tome da mladi shvate šta je važno. To moraju naučiti u porodici, gde im se usadjuju životne vrednosti. Tu uče da je za kvalitetan odnos dvoje ljudi potrebno stvoriti bliskost, intimu a za to je potrebno vreme. Prečicom se brzo stiže do cilja a još brže se beži nazad, pa put sledeceg, još atraktivnijeg.Ljubav je ipak nešto drugo.

Život demantuje ustaljeno mišljenje da je ljubav izgubila na značaju i da „svi“ hrle iz veze u vezu jer gledanje raznih serija, španskih ili turskih sa manje-više sladunjavim sadržajem, svedoči da mnogi, žene pogotovu, teže romantici prezentovanoj čak i na niskom umetničkom nivou. Kako tumačite upravo taj vid kompenzacije i da li je gledanje tih serija uopšte kompenzacija za bilo šta ?
Svoje slobodno vreme provodimo na način koji je najprimereniji našem temperamentu, sklonostima i mogućnostima. Mladi, privlačni i aktivni žive svoje španske serije sa stvarnim partnerima. Ostali uživaju gledajući kako je nekome lepo, nadajući se da će se možda, jednog dana, posrećiti i njima. Romantika ima svoje poklonike kao i instant-seks i to su dve krajnosti. Realni život je negde izmedju. Ali, ako neko kroz gledanje bilo koje serije doživi katarzično pražnjenje svojih emocija, ili doživi nešto prijatno identifikujući se sa nekim romantičnim junakom a u ličnom životu mu se ne pruža prilika da to “odigra” i uživo – on je ipak lepo proveo svoje veče.
U svom radu koristite dubinsko psiholosko tumačenje snova kao dobar pokazatelj problematike sa kojom je osoba suočena i način na koji ona podsvesno problem rešava ili u tome ne uspeva. Zašto smatrate da su snovi dobar putokaz na koji bi način neka osoba trebalo da pronađe izlaz iz problema?
Snovinma se ljudi bave već nekoliko hiljada godina i oni ne predstavljaju samo “kraljevski put u nesvesno”, kako je to definisao Frojd, već su, kao specificni izraz našeg nesvesnog koje uvek zna više od svesti, i kraljevski put u realnost. Zbog toga su snovi naši najbolji prijatelji, i pravi savetnici koji nam pomazu kada smo u dilemi, sufleri koji mogu da nam došapnu šta je istina a sta obmana u vezi sa svim onim što svestan deo nase ličnosti, koji nikada ne vidi celinu, niti zna niti ima hrabrosti da sazna. Snovi nam sugerišu i u kakvom smo psihološkom stanju i raspoloženju, otkrivaju naše tajne slabosti, nade, potencijale... Otkrivaju mnogo onome ko zna na koji način da se upusti u avanturu tumačenja naizgled zamršenih, ali dragocenih simbola i slika snova. Snovi danas nisu samo “alat” psihologa i psihoanalitičara, već dragocena podrška onima koji žele da posredstvom svojih snova steknu bolji i potpuniji uvid u sebe, samim tim i u one oko sebe koji su im važni i bliski, i da na taj način kreiraju kvalitetniji život.

Da li neko ko radi na sebi bilo uz pomoć stručnjaka i odgovarajuće psihološke literature ili radi na tumačenju sopstvenih snova može dovoljno da napreduje da kasnije samostalno rešava sve svoje probleme?
Čovek je zdrav onda kada je sposoban da radi i voli, kako je to lepo definisao Frojd. A zreo je kada je u stanju da se uhvati u koštac sa životnim problemima tražeći adekvatno, odgovarajuće rešenje – ako ga ima. Stručnjak je tu da nekome ko želi da se oseti doraslim rešavanju životnih problema pomogne da ih najpre na pravi način uoči, a onda i kako da se sa njima nosi. Naravno da zreo čovek uzima svoj život u svoje ruke i naravno da mu nije uvek lako da pliva uspesno. Ali ako je u radu na sebi a uz pomoć stručnjaka naučio kada da bude strpljiv a kada i kako da bude aktivan, na koji način da komunicira sa ljudima na poslu i iz svog bliskog okruženja, kako da protumači simbole koje mu nesvesno, kao poruke, šalje putem snova a koji su dragoceni putokaz kojim putem da krene - biće spremniji da uspešno rešava prepreke na životnom putu i da se oseća zadovoljniji postignutim rezultatima.

Postoje li nerešivi problemi u muško-ženskim odnosima ?
Na žalost – da! Mnoge stvari u ljubavnom ili bračnom odnosu nije moguće rešiti i mudar čovek će znati kada da takav odnos napusti i posle oporavka nadje sebi odgovarajućeg drugog partnera. Nekada su različiti ljudi kompatibilni, što odnos čini zanimljivim i dinamičnim i to je dobro, ali ako su razlike medju partnerima takve da ih udaljavaju, ne bi trebalo lečiti partnere, već njihov odnos. Ali ako su ciljevi divergentni a ozbiljni, odnos je neizlečiv i nije pametno gubiti previše vremena i snage u vezi koja će doneti samo bol i razočarenje. Ako jedan od partnera žarko želi decu a drugi ih ne želi, teško će se usaglasiti. Ako je neko rasipnik, sklon kocki i lagodnom mondenskom životu a partner sanja o zidanju kuće i sticanju, imaće samo svadje i trzavice. Ako je jedan neveran a drugi drži do vernosti, ako je neko patološki ljubomoran, ili ima neku drugu fatalnu manu, odnos para zapada u teškoće. Tada valja dobro razmisliti šta se i koliko može prihvatiti a šta menjati, koliko su oboje spremni da se odreknu ili nisu onog što im je u odnosu važno i doneti poštenu odluku – otići ili ostati zajedno. Ljubav je za jedan odnos odličan “lepak”, ali na žalost nije univerzalni. Za dobar odnos neophodni su i zajednički ciljevi, razumevanje, strpljenje i voljnost da se zarad zajedništva ponečeg i odreknemo. Ali ne i onoga što nas čini onakvim kakvim sebe vidimo i volimo.

Smatrate li da je skrivanje iza Facebook profila jedan od načina na koji ljudi žele sebe da zaštite od mogućeg razočarenja.
Ne, smatram da je to najpre moda medju mladima koji brzo prihvataju sve tehničke inovacije i jako žele da izgledaju i da se ponašaju kao drugi, potirući i deo sopstvene individualnosti. Oni koji je imaju na tim Profilima izvode prave egzibicije, postavljajući neobicne fotografije, bombastične citate. Iza svega stoji ipak zelja za kontaktom, koja je onima koji su usamljeni i u upoznavanju novih osoba manje uspesni, zamena za autentičan kontakt. Naravno nadju se tu i oni koji love u mutnom, predstavljajući se onakvim kakvi bi želeli da budu a nisu. Ali pre ili kasnije, ako se upustite u neku normalnu konverzaciju, mora da se pojavi i pravi sadržaj, koji će vas prikazati onakvim kakvi ste. Tada su moguća i razočarenja, jer se princ lako može premetnuti u žapca...

Kako rešiti problem usamljenosti jer je sve veći broj osoba oba pola i svih godišta koji su sami ili nespremni da udju u ozbiljnu vezu ili brak ?
Usamljenost je sve veća na globalnom nivou i što je još paradokslanije, najveća je u najmnogoljudnijim urabanim sredinama. U malom selu svi se poznaju, zna se ko je slobodan a ko oženjen. U velikim gradovima, gde se ljudi tiskaju i sudaraju, pojma nemate ne samo da li je neko slobodan i spreman za vezu, već ni ko je zdrav, bolestan, vetropir, zavodnik ili kriminalac. Teže je naći partnera u sredini gde je naizgled sve na poslužavniku, ali je “roba” neproverenog kvaliteta. Socijalne mreže poput Fejsbuka, Tveetera cvetaju, ali tu se ljudi virtuelno druže. Svako je ispred svog hladnosvetlećeg monitora i ima iluziju da je povezan sa svim umreženim “prijateljima” sveta a to je samo još jedan vid otudjenosti. Iza različitih Profila često se kriju nepostojeći izmišljeni ljudi sa izmišljenim biografijama i životnim pričama. Sajtovi za upoznavanje zamenili su provodadzije, ali nemaju njihove kvalitete – da kazu ko je iz kakve kuće, da li će se porodice uklopiti, ima li naslednih bolesti pa bi se trebalo brinuti hoće li potomci biti zdravi. Kako rešiti problem usamljenosti? Kao i dosad - druženjem sa živim a ne virtuelnim ljudima, prijateljima, poznanicima, kolegama i njihovim prijateljima. A ako je poznanstvo počelo preko Interneta, proveriti preko prijatelja koji su na tom Profilu o kakvoj je osobi reč.

Razgovor vodila : Jasminka Holclajtner

 

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.